Ludwig van Beethoven
Ludvig Van Betoven (Ludwig van Beethoven) (* rođen najvjerojatnije 16.12. 1770.,[1] a kršten 17.12. 1770. UBonnu; † 26. 3. 1827. u Beču), njemački skladatelj bečke klasike i jedan od najznačajnijih glazbenih skladatelja u povijesti.[2]
Rođen je u Bonnu u Njemačkoj, po ocu Johannu van Beethovenu (1740.-1792.), od Flamanskih korijena, i majci Magdaleni Keverik van Betoveni (1747.-1787.).[3] Otac mu je imao posao kao muzičar na dvoru u gradu Bonn.[4][5]
Prije njega, kompozitori su pisali djela za vjerske obrede, i da zabave ljude. Ali, u ovom slučaju ljudi slušaju beethovenovu muziku zbog vlastite koristi. Kao rezultat toga, on je napravio muziku nezavisniju od društvenih ilireligioznih namjena.[6]
Wolfgang Amadeus Mozart
Wolfgang Amadeus Mozart (27. januar 1756 – 5. decembar 1791) (Volfgang Amadeus Mocart; puno ime Joannes Chrysostomus Wolfgangus Theophilus Mozart) je rođen 27. januara 1756. u Salzburgu, danas u Austriji ali tad glavni grad male nezavisne nadbiskupije u Svetom Rimskom Carstvu.
Mozartova muzička vještina je bila vidljiva čak i kad je bio samo par godina star. Otac mu je bio Leopold Mozart, veoma značajan u životu svoga sina. Bio je veoma obrazovan i također jedan od vodećih evropskih nastavnika muzike, čija uticajna knjiga Versuch einer grundlichen Violinschule ("pisani članak o osnovama sviranja violine") je bila objavljena iste godine kad je Mozart rođen. Otac ga je naučio da svira klavir.
Život Mozarta je trijumf genija nad ranim sazrijevanjem. Brzo je učio, i svoje prve kompozicije piše već u petoj godini života. Stari Goethe koji je kao mlad čovjek čuo sedmogodišnjeg dječaka kako drži koncert u Frankfurtu, smatrao ga je nedostižnim u muzici, rame uz rame sa Rafaelom i Šekspirom u njihovim područjima umjetničkog djelovanja.
Johann Sebastian Bach
Johann Sebastian Bach (fonetski: Johan Sebastijan Bah; [1] 21. mart 1685 - 28. juli 1750) je bio njemačkikompozitor. Svirao je orgulje, čembalo, violu, i violinu, a njegova crkvena i sekularna djela za hor, orkestar i solo instrumente okupila su sve periode baroka i dovela ga do njegove najveċe zrelosti. Iako on sam nije uveo nove muzičke oblike, obogatio je preovladavajuċi njemački stil s robusnom kontrapunktnom tehnikom, kontrolom harmonije i organizacijom muzičkih motiva bez premca, kao i usvajanjem ritmova, oblika i tekstura iz inostranstva, posebno onih izItalije i Francuske. Bachove orguljaške sposobnosti su bile visoko poštovane u cijeloj Evropi za vrijeme njegovog života, iako on nije bio široko priznat kao veliki kompozitor sve do oživljavanja interesa i nastupa s njegovom muzikom u prvoj polovini 19. vijeka. Njegova djela, poštovana zbog intelektualne dubine, tehničke zahtjevnosti i umjetničke ljepote, su bila nadahnuće gotovo svim kompozitorima evropske tradicije, od Mozarta do Schönberga. Uopšteno, Bach se danas smatra vrhunskim kompozitorom baroknog razdoblja i jednim od najvećih kompozitora svih vremena.[2]Joseph Haydn
Haydn ne potiče iz muzičke porodice,ali je vrlo rano ispoljio muzikalnost i počeo da se bavi muzikom. Šire glazbeno obrazovanje stekao je kao član dječačkog zbora Bečke katedrale. U kompoziciji zapravo samouk, Haydn se i kasnije, kao skladatelj i dirigent dvorske muzike knezova Esterhazy, razvijao samostalno, "odrezan od svijeta", kako sam kaže, "i prisiljen da postane originalan". Proveo je tri desetljeća, od 1761. do 1790., na kneževskim dovorovima u Eisenstadtu i Esterhazyu, dok je nakon 1790. većinom boravio u Beču.
"Dobri papa Hajdn", čuvar klasične tradicije, prvi u velikoj trojki bečkih klasika, Mozartov prijatelj i učitelj mnogih glazbenika svoga doba stekao je za života veliku popularnost i poštovanje koji su nakon smrti izblijedili, da bi ga 20. stoljeće ponovo otkrilo kao vrelo nepresušne glazbene dobrote.
Haydn je dao neizmjerno bogat i raznovrstan opus, što svjedoči o lakoći stvaranja i o potrebi tadašnjeg glazbenog tržišta koje je stalno tražilo nova djela. Njegovih 108 simfonija, 24 klavirska koncerta, 5 koncerata za violončelo, mnoštvo kamernih skladbi za različite instrumente i ansamble, tridesetak opera, oratoriji, mise, kantate - sve to čini jedan od najbogatijih opusa u povijesti skladateljstva uopće.
Težište njegova stvaranja je na instrumentalnoj glazbi, a posebno je razvio klavirsku sonatu, gudački kvartet i simfoniju. U operi daje veću važnost karakterizaciji likova. Najstariji je od trojice majstora bečke klasike.
Djela:
- Čudak, Nenadani susret, Mjesečev svijet, Simfonija rastanka, Oxfordska, 6 Pariških i 12 Londonskih simfonija, 84 gudačka kvarteta (najvrijedniji po 6 tzv. Sunčanih, Ruskih, Pruskih, te Apponyji i Erdodoy), pasija "Sedam posljednjih riječi Spasiteljevih"), oratoriji Stvaranje i Godišnja doba.
najbolje ikad do sad
OdgovoriIzbriši